Kad nam je tek dijagnosticiran MS, uobičajeno je proći nešto poput “pet stadija tuge”. Važno je napomenuti da su ove faze fluidne. U jednoj ili dvije od njih možete ostati duže od ostalih. Druge osobe mogu ostati u ovom stadiju kraće ili duže vrijeme nego vi… ili nikada neće napustiti tu fazu. Ne postoji pravi ili krivi način kako ćete se osjećati u tom trenutku, a ključno je prepoznati ukoliko sve to postane previše za vas.
Na ovom ćemo blogu istraživati – uz malo humora! – različite osobe u koje bi se mogli pretvoriti nakon što dobijemo dijagnozu.
Vrlo česti tip. Šok uzrokovan dijagnozom može biti težak. Ponekad je taj osjećaj nešto što vas u potpunosti preuzme, pa poričemo da nam se to upravo događa. Reći ćemo si stvari poput: “Dobro sam, sve je u redu sa mnom!” Prikrivaju se svi oni osjećaji neizvjesnosti i pokušava se živjeti „normalno“. To činimo jer smo puni neizvjesnosti, zbunjenosti i straha.
Uobičajeno je da svoju pažnju često usmjeravamo na osjećaje bijesa. Možemo ovu ljutnju usmjeriti prema sebi jer se nismo brinuli bolje za svoje tijelo ili čak usmjeriti bijes prema drugoj višoj sili koja nas je suočila sa ovim izazovom. Osjećaj bijesa može biti usmjeren i prema našim tijelima jer se osjećamo iznevjereno.
Možemo se osjećati tako nesigurno, bespomoćno i izvan kontrole, pa nam je pronalaženje informacija o svim aspektima MS-a presudno za daljnje funkcioniranje. Mislimo da što više znamo, to smo bolje pripremljeni. Povremeno se to pretvori u ekstrem pa prikupljamo ogromnu količinu informacija o MS-u. Dolazi li MS s doktoratom? Trebao bi. Istina je, ova potraga za znanjem pomaže nam da bolje razumijemo što se događa u našim tijelima i donosi osjećaj smirenog olakšanja, a koji sami kontroliramo. Ali ponekad je to sve previše…
MS je tu i tu će ostati (za sada!). Pa pokažimo MS-u tko je pravi šef. “MS me neće spriječiti u trčanju maratona ili pješačenju 50 kilometara!” Ovo je uobičajena faza ulaska u prihvaćanje dijagnoze. Počinjemo razmišljati o drugima i pronalazimo one ljude koji doživljavaju istu situaciju. Ne možemo biti jedini koji prolaze kroz ovo, zar ne? Traženje odgovora u zajednicama donosi nam utjehu. Nije kraj i nismo sami. Dijelimo svoje priče s drugima i pronalazimo pripadnost. To činimo kako bismo pokušali pronaći neko značenje onoga što se događa.
Istražujemo svoje mogućnosti, pronalazimo snagu, gradimo osjećaj sigurnosti i samopoštovanja. Otkrivanje novije verzije nas samih.Neke su osobe možda oduvijek znale da nešto nije u redu, ali to nisu mogli objasniti. Proveli su godine prolazeći kroz druge spomenute faze, nemajući pojma zašto prolaze kroz te faze. Dobivanje dijagnoze za njih može biti olakšanje. Napokon imaju razumijevanja i razlog za razumijevanje. Mogu ići dalje.
Ne postoji “pravi način” za suočavanje sa dijagnozom i brzina kojom prolazimo kroz te faze može se razlikovati od osobe do osobe. Nije ništa uklesano u kamenu. Važno je ne uspoređivati svoj MS s nečijim drugim MS-om. Svi doživljavamo stvari na drugačije načine.
Preuzeto od National MS Society
Autorica:
Jessie Ace was diagnosed with MS at the age of 22 and is the author of the ENabled Warrior Symptom Tracker book to help others track and manage chronic illness symptoms. She also founded the Enabled Warriors Facebook group. She shares her love of illustration and empowerment through her Amazon shop.
Prihvatite…