Nekada se dogodi da nekoliko puta u danu ljudima oko sebe kažem kako sam umorna.
Nekada to prođe bez popratnih komentara “Od čega? Kako? A nisi se naspavala?”, a nekada se zaredaju upravo takvi komentari.
Nekada osjetim kako se naljutim na takve komentare jer ne shvaćam kako me ljudi ne razumiju, a samo sam umorna.
Nekada se pitam zar je tako teško shvatiti kad je netko umoran…i shvatim da nije problem kad je netko umoran jer se svima događa, ali je teško shvatiti da je netko svako malo umoran i da taj umor ne prolazi odmorom.
Ljudima koji nisu doživjeli kroničan umor je nekad reško shvatiti kako netko može biti stalno umoran. Dosta je neshvatljivo ljudima kako taj umor ne prolazi, kako je on uvijek tu, kako se budiš umoran.
Vrlo česte reakcije ljudi bez kroničnog umora su izjave poput “odi spavati; odi malo ranije spavati; ranije idi u krevet; ne forsiraj se; daj sjedni malo; ma to ti se samo čini da si umorna; razbudi se; popij kavu… I niz drugih reakcija uz komentare. Reklo bi se poprilično uobičajene reakcije, no nama osobama s MS-om su to izjave s radi kojih imamo osjećaj kako nas se ne razumije i kako se naš, kronični umor koji osjećamo uzima zdravo za gotovo.
Od svih, nekako mi se čini da je najgora reakcija koju možemo doživjeti izjava “I ja sam umoran/umorna” od strane ljudi bez MS-a i ljudi bez kroničnog umora. Imam osjećaj kako nam se od te izjave diže kosa na glavi uz osjećaj potpunog nerazumijevanja i empatije. Također, s druge strane primijetila sam kako i mi osobe s MS-om i kroničnim umorom reagiramo nekad prema ljudima s možda blagim nerazumijevanjem kad nam neko blizak iskreno kaže da je umoran bez cilja umanjivanja ili nerazumijevanja našeg kroničnog umora. Na tu pomisao me potaknula i zapravo osvijestila izjava jedne bliske osobe koja mi je rekla nakon što mi je pričala o svom poslu i umoru koji osjeća rečenicom “Ti si stalno umorna pa nikom ništa.
Mogu i ja nekad biti samo umoran i iscrpljen, a nemati MS.”. Prvo me je zabolio dio “Ti si stalno umorna pa nikom ništa”, ali onda i otvorio oči da jednostavno pokraj sebe i svojih tegoba, trebamo imati oči i sluha za tuđe potrebe, tegobe, probleme jer bez međusobnog uvažavanja i poštivanja, neće biti ni razumijevanja za nas osobe s MS-om, naš umor i ostale situacije koje nam se događaju. Shvaćam kako je teško opisati svoje simptome, pogotovo taj umor koji je nevidljiv, ali s vremenom naučite na koji način ga možete opisati.
Recimo danas sam rekla da sam umorna kao da sam bez energije ikakve i osjećam potrebu za kavom makar znam da mi neće pomoći. Nekad opišem umor kao nešto gdje mi nikakva hrana ne pomaže, ali tuširanje bi dobro došlo da se osvježim. Nekad je to umor toliko prisutan da su mi otečene noge, bolni zglobovi, otekli kapci i snižen ton glasa, a nekad jedva gledam koliko sam umorna. Nekad od umora ne mogu gledati i jednostavno se ugasim, bilo to u razgovoru, aktivnostima, putovanju ili u blizini kreveta. Znam da zvuči kao umor kojeg imaju i osobe bez MS-a, ali nama prisutan umor pojačava naše MS simptome pa u tim situacijama pojačano strujimo, trnemo, imamo bolove i druge simptome.
Iskrenim razgovorom o umoru kao jednom od simptoma multiple skleroze koji je prisutan u svakodnevnom životu većine osoba s MS-om, pronaći ćete put razumijevanja jer nekad je potrebno jasno reći što Vas smeta u vezi odnošenja drugih prema Vašem kroničnom umoru i drugim simptomima s kojima živite, ali imati razumijevanja i za druge kada im se nešto događa. Ako imate potrebu za razgovorom o umoru, slobodno nazovite SOS MS telefon radnim danom od 8 do 16 sati na 0800/ 77 89 pa ćemo podijeliti iskustva.