Grlimo li sami sebe dovoljno?

Dragi čitatelju, pozdravljam te u novoj godini! Drago mi je da si tu i da se opet čitamo 😊 Prije neki dan na društvenim sam mrežama vidjela objave o 21. siječnju kada se slavi Svjetski dan zagrljaja. Jesi li znao/la da već 20 sekundi zagrljaja može smanjiti razinu stresa i napetosti u tijelu? I to da ljudi koji se češće grle imaju niži krvni tlak i manji rizik od srčanih bolesti, a zagrljaji mogu smanjiti osjećaj boli, jer potiču lučenje endorfina, prirodnih analgetika u tijelu? Bome lijepa statistika i dobar povod za grljenje nama dragih ljudi, makar dijelom to bilo iz sebičnih razloga. Zagrljaji nas definitivno zbližavaju s osobom s kojom dijelimo zagrljaj, povećavaju osjećaj međusobne povezanosti i sigurnosti. Zašto onda rijetko grlimo sebe? Zašto si uskraćujemo povezanost sa samim sobom, mir, osjećaj ispunjenosti i sigurnosti koju osjećamo u našem tijelu? Možda je to iz razloga što druge stavljamo na prvo mjesto i time svoju dobrobit i svoje osjećaje guramo pod tepih kao nešto manje bitno, možda je to iz razloga što mislimo da takav tretman ne zaslužujemo, a može biti da i ne znamo grliti sami sebe. Samo iz puno možda može nastati puno prilika za pozitivnom promjenom. Pa ajmo mi to vidjeti kako to izgleda kad sami sebe grlimo i brinemo o tome da nam je dobro.

Kad pogledaš vani kroz prozor, vidiš sivilo, maglu, kišu, snijeg, vjetar i naravno da je teže u takvim uvjetima biti pozitivan. Mislim da svi ponekad imamo dojam da zimi nema kraja, ali dobro je znati da siječanj neće trajati zauvijek. Proljeće će se vratiti, a ne možda nego sigurno će se s ljepšim vremenom vratiti, bar mrvicu, tvoja volja i optimizam. Čisto je okej ako se osjećaš kao medo koji spava zimski san i koji će se s dolaskom toplijih dana probuditi iz zimskog sna i krenuti u nove početke. No, trebamo se još neko vrijeme boriti s ovom zimom. Voljela bi ti približiti hygge – danski način razmišljanja  i stvaranje tople atmosfere, uživanje u malim životnim radostima, udobnosti i zajedništvu s dragim ljudima. Zar nekad nije sasvim dovoljno uvaliti se u udoban kauč ili naslonjač, prekriti se toplom dekicom ili obući tople vunene čarape, uzeti čaj/kavu/toplu čokoladu/drugi napitak po želji koji voliš i uz to čitati knjigu, gledati neki feel good film/seriju, slušati opuštajuću glazbu ili samo meditirati? Ako se mene pita, mislim da to nekad sjedne ko’ budali šamar. Ako ovo još nisi isprobao, vrijedi probati.

Nadalje, način na koji osoba doživljava svakodnevicu često je povezan s onim čemu daje najviše pažnje. U razdobljima neizvjesnosti i čestih negativnih vijesti lako je ostati zarobljen u stalnom praćenju događaja, što može dodatno pojačati osjećaj umora, zabrinutosti i potištenosti. Zato je korisno pronaći ravnotežu između informiranosti i osobnog mira. S obzirom na to da energija nije uvijek ista, važno je koristiti je promišljeno. Jer pažnju je dobro usmjeriti i na male, ali važne trenutke koji donose olakšanje ili zadovoljstvo. Nekad to može biti jednominutno maženje psa na ulici ili gledanje zelenila (eventualno prekrivenog snijegom) kroz prozor, dok drugi put to može biti kratki videopoziv s prijateljima ili šetnja u kiši. Naime, mislim da tjelesna aktivnost značajno utječe na raspoloženje i da postoji nešto za svakoga, bez obzira na razinu sposobnosti. Za nekoga je to dobar cardio trening u teretani, kroz koji preispituješ svoje životne odluke, ali isto tako iza kojeg slijede endorfini i osjećaj ,,uspio/uspjela sam ovo preživjeti i ponosan/na sam na sebe što jesam!” Za nekog su to vježbe istezanja u kućnom izdanju koja može biti izvrstan način smirivanja tijela i uma, povećanja fleksibilnosti i poboljšavanje kvalitete sna. Drugima pak najbolje odgovara svježa jutarnja šetnja dok se još razvedrava i kojom će bar malo pokušati napuniti svoju bateriju za dan. Za osobe koje se težu kreću ili nemaju dobar dan, to mogu biti lake vježbe na stolici koje je moguće napraviti iz udobnosti svog doma uz jednostavne tutorijale s youtubea. Izbora je još mnogo, i bitno je da si svatko nađe nešto što mu odgovara – nešto što može izvesti, nešto što mu pričinjava zadovoljstvo i nakon čega se osjeća dobro.

Isto tako, bitno je i ostati povezan, makar je to kroz zimski period možda teže izvedivo. No zašto ne iskoristiti blagodati modernog doba i pokušati biti u kontaktu s drugima u online svijetu? Znam, nije idealno i ne može u potpunosti zamijeniti face to face kontakt, no održavanje društvenih kontakata ima važnu ulogu u očuvanju emocionalne dobrobiti, osobito kada su kretanje ili izlazak iz doma otežani. Sudjelovanje u virtualnim online grupama, poput čitateljskih klubova, kreativnih radionica ili grupa za pisanje, omogućuje redovito druženje i osjećaj pripadnosti bez napuštanja vlastitog doma. Mnoge od tih aktivnosti organiziraju se povremeno, jednom ili nekoliko puta mjesečno, što ih čini lako uklopivima u svakodnevicu. Isto tako, komunikacija može neformalnijeg tipa, 1 na 1, jer virtualne kave/čajevi ili kratki razgovori ili dopisivanje s obitelji i prijateljima mogu unijeti toplinu i bliskost u dan te pomoći nam u smanjenju osjećaja usamljenosti. I sve ovo je udaljeno jednim klikom od nas.

Ne možemo uvijek utjecati i kontrolirati vanjske okolnosti, ali možemo birati kako ćemo se prema sebi odnositi. Dok čekamo promjene godišnjih doba i lakše dane, ajmo se okrenuti onome što nam je dostupno sada. Mali rituali i mali koraci mogu donijeti veliki osjećaj topline, povezanosti i smirenosti, a svakodnevnica može postati nešto lakša i nježnija. Važno je da budemo dobri prema sebi jer važno je grliti se.

Zašto nije sramota tražiti pomoć (pa čak ni od tehnologij...

Dragi čitatelju,

Imam pitanje: Kako se snalaziš sa svakodnevnom simptomima poput brain foga, poteškoća s koncentracijom, zaboravljivošću, umorom? Je li tvoj odgovor da jednostavno odmoriš, napišeš podsjetnik na papirić ili zamoliš prijatelje i obitelj da te podsjete na nešto? Do unazad par godina to su bile najčešće solucije za prebroditi kognitivne teškoće. Međutim, danas živimo u vremenu kad je sve više ljudi prestalo koristiti dobru staru olovku i papir jer su nam dostupni alati koji mogu olakšati svakodnevicu i koji pamte umjesto nas odnosno tu su s odgovorom na svako naše pitanje. Ne moraš biti informatički stručnjak da bi ih koristio, ne moraš razumjeti na koji način funkcioniraju, a bome ne moraš ih ni masno plaćati. Dovoljno je znati da su tu i da ti mogu pomoći. Ako se pitaš o čemu govorim, govorim o umjetnoj inteligenciji tj. o programima i aplikacijama koji mogu razmišljati slično kao ljudi, učiti iz podataka i davati odgovore na temelju onoga što im napišemo ili kažemo.

Mnogima to još zvuči apstraktno, pa čak i prijeteće. Ali zapravo, AI (artificial intelligence – umjetna inteligencija) nije ništa drugo nego alat našeg doba. Da su naši roditelji, bake i djedovi imali pristup ovakvoj vrsti pomoći, sigurno bi je koristili jer tko ne bi htio nešto što olakšava život, štedi vrijeme i pomaže kad ponestane energije, informacije i kreative?

Primjerice, kad se mozak umori, a koncentracija popusti, AI može pomoći da dugačak tekst pretvori u nekoliko rečenica koje je lakše razumjeti. Umjesto da čitaš pretrpane internetske članke, možeš jednostavno pitati: „Možeš li mi ovo objasniti jednostavno?“ i u nekoliko sekundi dobiti odgovor koji ti stvarno treba. Kad tipkanje postane zamorno, moguće je namjestiti diktiranje pitanja ili poruke, jer AI sve što izgovoriš, pretvara u tekst. Ova mogućnost pomaže i onima kojima motoričke poteškoće otežavaju upotrebu tipkovnice ili mobitela. Osim toga, umjetna inteligencija može pomoći u svakodnevnom planiranju. Ako tražiš pristupačna mjesta za šetnju, izlet ili kavu, više ne moraš pregledavati desetke stranica i foruma. Možeš jednostavno upitati gdje se u tvojoj blizini nalazi restoran s rampom i pristupačnim WC-om. Tu su i druge male koristi, npr. jesi znao/la da ti AI može pomoći sastaviti poruku liječniku, napraviti popis za kupnju, sažeti dugi e-mail odgovor ili čak osmisliti zdrav obrok kad si bez ideje. Postoje i aplikacije koje ti pomažu pratiti simptome i bilježiti promjene bez da sve zapisuješ ili pamtiš. Jedna od takvih aplikacija je naša koju smo razvili uz pomoć našeg kreativnog i vrijednog Foruma mladih, a u njoj možeš pronaći Starter kit za početnike s multiplom sklerozom, planer posjeta neurologu, recepte i vježbe, edukativne video sadržaje te Katalog prava koji će te navigirati kroz ostvarivanje određenih prava u različitim sustavima. Sve što trebaš je skinuti aplikaciju s ove poveznice, prijaviti se i uživati u svim navedenim stvarima na jednom mjestu.

Važno je napomenuti da AI nije savršen. Ponekad pogriješi, ne razumije kontekst ili ponudi netočan odgovor. Zato je uvijek važno kritički promisliti o informacijama koje dobiješ i da ih provjeriš.

Ako si još dalje skeptičan prema onom što sam napisala, želim ti reći da nije poanta u tome da se sve automatizira, niti da zamijenimo ljudski kontakt. Poanta je da iskoristimo ono što nam današnje vrijeme nudi, a to su alati koji su tu, besplatni ili lako dostupni, i koji mogu dati barem malo više prostora za odmor, jasnoću i samostalnost. Zato nije sramota potražiti pomoć, niti isprobati nešto novo, pogotovo jer mislim da snalaženje u životu s MS-om i bez toga zna biti dovoljno zahtjevno.

Ako ništa drugo, možda ti ovaj blog post bude poticaj da pogledaš što ti je već sada dostupno na vlastitom telefonu ili računalu. Možda otkriješ alat koji ti nije ni trebao jučer, ali će ti dobro doći već sutra. Potrebna je samo tvoja znatiželja i otvorenost za nove stvari 😊

Kad dan počne s manje žlica

Početak rujna mnogima je simbol novog početka. Nakon ljeta svi se vraćaju u svoje rutine, kreće škola, posao, obaveze. I svi pričaju o planiranju, organizaciji, novim počecima i ciljevima. No, kad živiš s multiplom sklerozom, svaki početak nosi nešto dodatno – nevidljivi ruksak umora, nepredvidljivosti i brige kako izdržati dan. Dok drugi razmišljaju kako sve stići, ti možda razmišljaš: kako se rasporediti da uopće izdržim?

Možda si već čuo/la za nešto što se zove spoon theory. To je jednostavna, ali moćna metafora koju je osmislila Christine Miserandino kako bi objasnila kako izgleda svakodnevica s nevidljivim dijagnozama poput MS-a. Zamisli da svaki dan imaš određeni broj žlica – ne stvarnih, nego onih koje mjere energiju. Osobe koje nemaju kroničnu bolest možda imaju „neograničeno“ žlica, pa samo idu iz zadatka u zadatak, bez razmišljanja. Ali kad imaš MS, tvoj broj dnevnih žlica je ograničen. I sve što radiš: ustajanje, tuširanje, kuhanje, odlazak u grad, razgovor s nekim uzme po žlicu, dvije ili čak tri žlice. I kad ostaneš bez žlica, to je to. Ne možeš više ”stisnuti“, samo moraš leći i odmoriti. Ova teorija jako dobro opisuje kako izgleda svakodnevni napor kod kroničnog umora i istovremeno ti daje dozvolu da planiraš dan po tome koliko možeš, a ne po onom koliko bi trebao/la.

Zato je rujan možda dobar trenutak da ne ulaziš u neki novi početak s previsokim očekivanjima, s očekivanjima da moraš sve. Možda je dovoljno da napraviš jednu ili dvije stvari dnevno odnosno da razmišljaš u malim koracima. Da se svaki dan pitaš: koja su tri zadatka koje danas želim napraviti? Što mogu unaprijed pripremiti kako bi mi sutrašnji dan bio lakši? Gdje mogu uzeti pauzu i ne osjećati grižnju savjesti zbog toga? Neki dani će početi s više žlica, neki s manje. Ponekad će i sitnica, poput neprospavane noći ili promjene vremena, potrošiti cijeli tvoj budžet žlica prije podneva. I to je okej.

Postoji nekoliko načina kako si možeš pomoći. Neki ljudi vode dnevnik energije, a to je da bilježe što su radili i kako su se nakon toga osjećali. Drugi koriste aplikacije za organizaciju koje im pomažu da ne zaborave bitno, ali i da ne prenatrpaju dan. Važno je i pripremiti stvari unaprijed kada imaš više energije, primjerice, skuhati ručak za dva dana, pripremiti odjeću za posao večer prije, zapisati podsjetnike. Nema pravila, samo daj si vremena da pronađeš ono što tebi ima smisla. Na primjer, jutarnji rituali koji pomažu da dan počne smirenije poput sporog doručka, tihih pet minuta s kavom ili jednostavnog razgibavanja mogu pomoći tvom tijelu da se ”probudi“ na nježan način.

Znam da ovo sve nije lako. Pogotovo kad ti se čini da drugi mogu puno više. Prihvaćanje da su neki dani slabiji, i da to ne znači da si ti slab/a je proces. Ako ti je baš danas dan s malo žlica, to je u redu. Vrijediš i kad ti fali žlica.