Početak rujna mnogima je simbol novog početka. Nakon ljeta svi se vraćaju u svoje rutine, kreće škola, posao, obaveze. I svi pričaju o planiranju, organizaciji, novim počecima i ciljevima. No, kad živiš s multiplom sklerozom, svaki početak nosi nešto dodatno – nevidljivi ruksak umora, nepredvidljivosti i brige kako izdržati dan. Dok drugi razmišljaju kako sve stići, ti možda razmišljaš: kako se rasporediti da uopće izdržim?
Možda si već čuo/la za nešto što se zove spoon theory. To je jednostavna, ali moćna metafora koju je osmislila Christine Miserandino kako bi objasnila kako izgleda svakodnevica s nevidljivim dijagnozama poput MS-a. Zamisli da svaki dan imaš određeni broj žlica – ne stvarnih, nego onih koje mjere energiju. Osobe koje nemaju kroničnu bolest možda imaju „neograničeno“ žlica, pa samo idu iz zadatka u zadatak, bez razmišljanja. Ali kad imaš MS, tvoj broj dnevnih žlica je ograničen. I sve što radiš: ustajanje, tuširanje, kuhanje, odlazak u grad, razgovor s nekim uzme po žlicu, dvije ili čak tri žlice. I kad ostaneš bez žlica, to je to. Ne možeš više ”stisnuti“, samo moraš leći i odmoriti. Ova teorija jako dobro opisuje kako izgleda svakodnevni napor kod kroničnog umora i istovremeno ti daje dozvolu da planiraš dan po tome koliko možeš, a ne po onom koliko bi trebao/la.
Zato je rujan možda dobar trenutak da ne ulaziš u neki novi početak s previsokim očekivanjima, s očekivanjima da moraš sve. Možda je dovoljno da napraviš jednu ili dvije stvari dnevno odnosno da razmišljaš u malim koracima. Da se svaki dan pitaš: koja su tri zadatka koje danas želim napraviti? Što mogu unaprijed pripremiti kako bi mi sutrašnji dan bio lakši? Gdje mogu uzeti pauzu i ne osjećati grižnju savjesti zbog toga? Neki dani će početi s više žlica, neki s manje. Ponekad će i sitnica, poput neprospavane noći ili promjene vremena, potrošiti cijeli tvoj budžet žlica prije podneva. I to je okej.
Postoji nekoliko načina kako si možeš pomoći. Neki ljudi vode dnevnik energije, a to je da bilježe što su radili i kako su se nakon toga osjećali. Drugi koriste aplikacije za organizaciju koje im pomažu da ne zaborave bitno, ali i da ne prenatrpaju dan. Važno je i pripremiti stvari unaprijed kada imaš više energije, primjerice, skuhati ručak za dva dana, pripremiti odjeću za posao večer prije, zapisati podsjetnike. Nema pravila, samo daj si vremena da pronađeš ono što tebi ima smisla. Na primjer, jutarnji rituali koji pomažu da dan počne smirenije poput sporog doručka, tihih pet minuta s kavom ili jednostavnog razgibavanja mogu pomoći tvom tijelu da se ”probudi“ na nježan način.
Znam da ovo sve nije lako. Pogotovo kad ti se čini da drugi mogu puno više. Prihvaćanje da su neki dani slabiji, i da to ne znači da si ti slab/a je proces. Ako ti je baš danas dan s malo žlica, to je u redu. Vrijediš i kad ti fali žlica.